Metode potpomognute oplodnje

Metode potpomognute oplodnje

Definicija
Metode potpomognute oplodnje razvijene su kako bi se povećala mogućnost za trudnoću kod žena s oštećenim jajnicima, anovulacijom, endometriozom te kod neplodnih muškaraca. Prognoza izlječenja neplodnosti svakim je danom sve bolja; danas je stopa izlječenja oko 85%.

Povijest
Prvo dijete nakon uspješne izvantjelesne oplodnje rođeno je 1978., a u Hrvatskoj 1983.

Neplodnost
Sposobnost čovjeka za razmnožavanje manja je nego kod drugih vrsta i čak je 15% parova neplodno. Odgađanje trudnoće i rađanja za kasniju dob postaje sve veći problem i uzrok rastuće neplodnosti jer se na taj način nakupljaju učinci brojnih štetnih čimbenika i uzrokuju oštećenje organa za razmnožavanje.

Metode
Potpomognuta oplodnja uključuje niz postupaka:
- unošenje sjemena supruga u maternicu - homologna intrauterina inseminacija
- unošenje sjemena supruga u jajovod - intratubarna inseminacija
- unošenje sjemena davaoca u maternicu ili jajovod - heterologna inseminacija
- izvantjelesna oplodnja - in vitro fertilizacija
- unošenje gameta u jajovode
- prenošenje zigote ili embrija u jajovod
- smrzavanje-odmrzavanje zametaka i prijenos u maternicu - krioprezervacija
- mikroinjekcija spermija u jajnu stanicu
- preimplantacijska biopsija zametaka

Sve ove metode mogu se raditi kad postoji prirodni ciklus, a isto tako u umjetno izazvanim ciklusima s višestrukim stvaranjem folikula.
Potpomognuta oplodnja s prirodnim ciklusom je bolja metoda za mlađe žene i jeftinija je.
Potpomognuta oplodnja s umjetno izazvanim ciklusima kod koje postoji više zrelih jajnih stanica, odnosno više zametaka te je veća uspješnost po jednom postupku.

Zrelost jajne stanice
Preduvjet za uspjeh potpomognute oplodnje jest idealna zrelost jajne stanice zbog čega je važno poznavati tijek razvoja folikula (folikul je jajna stanica okružena potpornim stanicama) i predvidjeti nastup ovulacije. Predviđanje ovulacije je problematično jer ne postoji izravna metoda njena utvrđivanja. Jedino je trudnoća siguran dokaz da je ovulacija postojala, a sve metode predviđanja ovulacije su neizravne.

Predviđanje oplodnje
Metode kojima se pokušava predvidjeti nastup ovulacije su:
- računanje dana kada bi trebala biti ovulacija - od prosječne duljine trajanja ciklusa se oduzme 13 dana
- jednostrana bol u području jajnika neposredno prije ovulacije
- oskudno krvarenje neposredno prije ovulacije
- obilno stvaranje sluzi u vratu maternice
- mjerenje bazalne temperature - ona se povisuje nakon ovulacije
- mjerenje razine hormona LH, estradiola i progesterona
- ultrazvučno mjerenje veličine folikula u jajniku

Poticanje ovulacije
U svakom menstrualnom ciklusu sazrijeva dvadesetak folikula, međutim selekcijom se odabire jedan koji se razvija do kraja te se izbacuje iz jajnika za vrijeme ovulacije, a ostali propadaju. Primjenom hormona LH (luteinizirajući hormon) i FSH (folikul stimulirajući hormon) u dozi 5-15% većoj od normalne razine u organizmu potiče se ovulacija zbog čega se razvija više folikula, odnosno sazrijevanje više jajnih stanica. Ukoliko postoji više zrelih jajnih stanica, oplodnjom će nastati više zametaka te je veća uspješnost metode.
Hormoni se u ovu svrhu primjenjuju po različitim shemama i protokolima, a određuju se svakoj ženi individualno.

Uspješnost potpomognute oplodnje
Uspjeh metoda potpomognute oplodnje postiže se ako se kao njihov rezultat rodi živo i zdravo dijete. Pojedinačni uspjeh, što znači, uspjeh nakon jednog ciklusa, iznosi 5 - 35%, a ovisi o nizu čimbenika:
- odabranoj metodi
- postojanju bolesti spolnog sustava žene, npr. upale, endometrioza
- dobi žene
- prijašnjim događajima u spolnim organima žene - prijašnji porodi, abortusi, pokušaji oplodnje,�
- kvaliteti poticanja (indukcije) ovulacije
- opremljenosti centra za liječenje neplodnosti
- iskustvu osoblja centra za liječenje neplodnosti
- kvaliteti rada u laboratoriju za liječenje neplodnosti

Međutim, ako se pogleda ukupni uspjeh nakon 4-6 ciklusa (pokušaja), on iznosi 45-75%. Treba također naglasiti da postotak uspješnosti pokazuje tendenciju porasta zbog napretka medicinske znanosti i usavršavanja metoda potpomognute oplodnje.
Nakon primjene metoda potpomognute oplodnje, ukoliko nastupi trudnoća, postoji povećana opasnost od spontanog pobačaja i kasnije patološke trudnoće. To se tumači s dobi trudnice, postojećim bolestima spolnog sustava te češćim trudnoćama s više zametaka.
Malformacije djece rođene ovim metodama jednako su učestale kao i nakon normalne oplodnje.

Komplikacije
Moguće komplikacije metoda potpomognute oplodnje su:
1. komplikacije koje nastaju prilikom transvaginalnog uzimanja jajnih stanica uz pomoć ultrazvuka
2. nepoželjni učinci hormonske terapije u svrhu poticanja ovulacije i postupaka izvantjelesne oplodnje
3. hiperstimulacija


1. Oblici i učestalost komplikacija prilikom transvaginalne apiracije jajnih stanica
KOMPLIKACIJE UČESTALOST
Krvarenje iz rodnice 0.3 - 0.6%
Krvarenje u trbušnu šupljinu 0.2 - 0.8%
Upale zdjeličnih organa 0.6 - 1.5%
Neuspjeh aspiracije 2%
Ozljede zdjeličnih organa 0%

2. Oblici i učestalost nepoželjnih komplikacija induktora ovulacije i postupaka izvantjelesne oplodnje
KOMPLIKACIJE UČESTALOST
Nuspojave lijekova 5-8%
Sindrom hiperstimulacije jajnika 4-9%
Višestruke trudnoće 18-25%
Izvanmaternična trudnoća 4-5%
Mola hydatidosa 0.001%
Povišeni lipoproteini 1-2%

3. Hiperstimulacija
Hiperstimulacija (povećana stimulacija) je posljedica poticanja ovulacije s humanim gonadotropinima. Očituje se povećanjem jajnika, pojavom slobodne tekućine u trbušnoj šupljini (ascites), tekućine u prsištu (hidrotoraks), zgušnjavanja krvi, neravnoteže elektrolita i smanjene funkcije vitalnih organa.
Povišeni rizik za hiperstimulaciju imaju žene s :
- povećanom razinom muških spolnih hormona (androgena), npr. ako boluju od sindroma policističnih jajnika
- imaju brz porast ili visoku razinu estrogena u krvi
- brojem folikula većih od 15 od kojih je većina veća od 9 mm u promjeru
- ako je žena već prije imala hiperstimulaciju

Hiperstimulacija se može spriječiti slijedećim postupcima:
- davanjem niskih doza FSH (folikul stimulirajući hormon) tijekom poticanja ovulacije
- pozornim određivanjem vremena ovulacije
- odgođenim davanjem i smanjenim dozama humanog korionskog gonadotropina (hCG)
- produženim davanjem analoga GnRH (gonadotropin releasing hormon - hormon koji otpušta gonadotropine)
- smanjenjem broja folikula njihovim odstranjenjem prije ovulacije te davanjem infuzije albumina nakon toga
- izbjegavanjem ponavljanja davanja hCG u fazi žutog tijela

Liječenje sindroma hiperstimulacije provodi se temeljem kliničkih i laboratorijskih nalaza po slijedećim načelima:
- mirovanje
- davanje visokomolekularnih infuzija
- davanje proteina albumina
- praćenje količine izmokrene tekućine
- rjeđim odstranjenjem slobodne tekućine iz trbušne i prse šupljine
regulacijom razine elektrolita i čimbenika zgrušavanja
http://www.medicina.hr/clanci/metode_po ... lodnje.htm