Nije baš da mi se da pisati al eto napist ću.
Prvo Bela.
Bolovi su počeli oko 3 sata u noći...ujutro sam oko 7 već bila u bolnici...
svi znate kakve su pripreme i to pa da ne pišem bezveze...
prilikom pregleda dok.kaže meni
- Citat :
- kao beba je na zadak
ali kako sam ja visoka i mlada moći ću to podnjeti.
U principu porod nije bio težak...bolilo je mora boljeti.
Prilikom prvog pregleda bebe s mjesec dana ustanovili su da nešto nije u redu s oćima tj da beba ne prati pogledom.
Nakon silnih pretraga..vađenja nema kakvih nema nalaza doli su do zaključka da je
- Citat :
- djete ozljeđeno prilikom poroda
I šta sad nikom ništa...
Uvjek se sjetim njegovih rijeći MOĆI ČETE VI TO da ja sam mogla a moja mišica nikada neće neke stvari normalno raditi.
Toliko sam gorčena i neznam što da napišem...
Lora
Lagani bolovi su počeli u 22 sata a ja sam u bolnicu otišla ujutro u 10.
Kad sam došla pitali su me zašto sam došla otvorena svega 2 prsta.
A valjda iz straha od prošlog iskustva nisam ni sama znala što ću.
Spremili oni mene u sobu da vide što će biti,sreća šta da sam morala ležati sve do poroda poludila bi.
Oko 19 sati sretnem ja dok. na hodniku i kažem mu da me nemoguće boli...vodenjak još nije pukao...pregleda on mene ono 4 prsta samo a boli za poluditi...prekine vodenjak i spremi me na krevet...
Bolovi su bili luđački (sa Belom sam dobila drip a nije me toliko bolilo a sa Lorom mi ga nisu dali)
Nakon pola sata dok me preglada i kaže posteljica je nagurana sprijeda(zato se nisam mogla otvarati). Pomakne ju a ono jošgore bebi 2 puta pupčana vrpca omotana oko vrata. Pogleda on mene i kaže:sad moramo roditi. Otvorena svega 5 prstiju.
Cijelo vrijeme dok sam tiskala on me je bodrio i govorio:zlato moje možeš ti to. Ispucala...izrezana al sa bebom sve ok.
Moram reći da sam ludo sretna što mi je on bio na porodu i beskrajno sam mu zahvalna.
Kakva su moja iskustva ako budem imala treće djete carski bez razmišljanja.